-Piše: dr Radoslav T. Stanišić Filmski i TV reditelj
Jovanovićeva je pokušavala da izvjesne nelogičnosti preovlada retrospekcijom i spikerskim tekstom, da bi kroz sve to izrazila svoje ubjeđenje da komedija mora imati svoj prirodni ambijent i da humor traži prisnost, atmosferu, lakoću i bogatstvo tonova. Tamo gdje je nađen taj sklad, to su najsmješnije situacije i efekti u kojima ima i vrlo nadahnutog filmskog izraza. Nasuprot tome, u konstrukcijama je probijalo pozorišno iskustvo i dolazilo je do ritmičkih poremećaja koje ni sami glumci nisu mogli da savladaju. Tako je film sam sebe ograničavao u izrazu. Takva remećenja ritma prouzrokovana su elementima groteske i predugačkim opisima u izvjesnim scenama. Ipak, sve to nije moglo da zasjeni one njene osnovne komediografske vrijednosti, pa je film „Pop Ćira i pop Spira” s pravom predstavljao ne samo najviši domet u domaćoj filmskoj komediji već i veliki podsticaj za njegovanje ove vrste filmskog izraza. „Pop Ćira i pop Spira” nije predstavljalo samo uspješnu ekranizaciju popularnog Sremčevog romana nego i prvi jugoslovenski kolor film.
Njegov značaj se, međutim, nije iscrpljivao u tome, jer je Soja Jovanović uspjela da u realističnom ambijentu, uz blage stilizacije, oživi vrijeme sa kraja 19. vijeka, uz pogođenu atmosferu i mnogobrojne detalje, što podsjećaju na stare bidermajerske razglednice. Sve je tu bilo dovedeno do ivice sladunjavosti i kiča, ali je zadržano u sferi punog doživljaja i kreativnih interpretacija, pa je tako film zadobio daleko šire dejstvo i postojanost kvaliteta. Publika je ostvarila punu komunikaciju sa djelom Soje Jovanović i gotovo da se moglo povjerovati da je ono i pravljeno prema potrebama i mjeri koju može da prihvati najveći broj onih koji dolaze u bioskope. To djelovanje otkrilo je one unutrašnje harmonije koje postoje u više važnih sekvenci. Soja Jovanović je umjela da svoje opise istovremeno preobrazi i u objašnjenja, tako da je film mogao da nađe svoje vrijednosti u domenu slikanja kakvom se naši drugi reditelji nisu posvećivali. Sa „Pop Ćirom i pop Spirom” Soja Jovanović nije tako stvorila samo prvi jugoslovenski kolor film i prvu pravu komediju već je i afirmisala svoj osobeni stil. Nije se plašila rizika ni prigovora, ulazila je strasno u ove avanture duha ali nije uvijek imala dovoljno daha da istraje do kraja. Pa, ipak, bila je najupornija u ekranizacijama Sterijinih i Nušićevih djela, interesujući se istovremeno i za savremenu humorističku literaturu. Otud je cio njen opus u znaku doslednog njegovanja filmske komedije. U tom raznovrsnom opusu „Pop Ćira i pop Spira” ostaje, kao prvo, najviše nadahnuto, razigrano, neposredno i osobeno filmsko ostvarenje srpske i jugoslovenske komedije.
Kako je u to vrijeme Festival jugoslovenskog filma u Puli smatran najautoritativnijim arbitrom u procjenjivanju vrijednosti pojedinih filmova, to je učešće na ovom festivalu i za beogradske producente bilo od prioritetnog značaja . Filmom godine proglašen je na pulskom festivalu „Pop Ćira i Pop Spira”, rediteljke Soje Jovanović, kojoj je pripala ne samo prva nagrada za film nego i nagrada za režiju, film je dobio i nagradu za kameru Nenada Jovičića i glumačku kreaciju Ljubinke Bobić u ulozi popadije Side.
KRAJ
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.